PROBLEMI I POGREŠKE PRI PROCJENJIVANJU RADNE USPJEŠNOSTI

Pri ocjenjivanju uspješnosti javljaju se značajn problemi od kojih su neki vezani uz sam instrument, drugi uz one koji se instrumentom koriste – procjenitelje. U sljedećem tekstu bit će objašnjeni sljedeći problemi:

a)      Nejasni standardi radne uspješnosti – ostavlja se velik prostor za interpretacije i subjektivne prosudbe procjenitelja. To se posebice odnosi na grafičke ljestvice procjene koje zbog kvantifikacije koju nude, mogu izgledati objektivne. Iz iskustva je dobro poznato da ocjena „izvrstan“ u školskom sustavu ima različitu težinu kod različitih nastavnika. Isto se događa s ocjenama radne uspješnosti u praksi.

b)      Mala diskriminativnost u praksi – ovaj je problem rezultanta interkacije samog instrumenta i njegovih materijskih karakteristika i procjenitelja. Javlja se tendencija procjenitelja da svima daju više ocjene. Uobičajeni problem procjene uspješnosti jest tendencija procjenitelja da bez obzira na korištenu metodu i sustav te napor uložen u njezin razvoj, daju ocjene neovisno o radnoj uspješnosti i sve procjenjivane ocjenjuju uglavnom dobro.

c)       Subjektivne pogreške procjenitelja Metode procjene temelje se na prosudbama i ocjenama ljudi koji su u situaciji da prate i poznaju nečiji rad i uspješnost. Neke uobičajene pogreške koje mogu iskriviti rezultate procjene su:

-          Halo efekt – pogreška dojma koje djeluje na ukupnu ocjenu uspješnosti

-          Konstantna pogreška – relativno trajna tendencija nekih ljudi da ocjenjuju blago, nekih da ocjenjuju strogo, a nekih da daju uglavnom prosječnu ocjenu, izbjegavajući davati visoke ili niske ocjene. Naziva se i sustavna pogreška dok je neki autori nazivaju distribucijskom pogreškom.

-          Pogreška sličnosti – temelji se na tendenciji procjenitelja da neke ljude procjenjuju na osnovi sličnosti sa samima sobom. Primjerice, manageri mogu višom procjenjivati uspješnost ljudi koji su završili isti fakultet, onih iz istog kraja, koji imaju jednako političko uvjerenje.....

-          Pogreška kontrasta – sklonost procjenitelja da neke osobine drugih procjenjuje obrnuto u usporedbi s nekim svojim osobinama.

-          Pogreška konteksta – posebno važna kod metoda procjenjivanja s promjenljivim kriterijem procjene;konkretnije, kod svih metode usporedbe kod kojih uspješnost i kvaliteta grupe u kojoj se nalazi osoba čiji se rad procjenjuje znatno utječe i na individualnu ocjenu radne uspješnosti.

-          Vremenska pogreška – činjenica da procjenitelji imaju tendenciju boljeg pamćenja novijih događaja i ponašanja, odnosno onog što neposredno prethodi postupku procjenjivanja, nego onoga što se događalo mjesecima prije toga.