POSAO MENADŽERA I STRES

Uspješan menadžer je često puta prisiljen djelovati u uvjetima koji od njega traže posebna znanja, tehnike i načine ophođenja sa zaposlenicima, partnerima i drugima. Prilikom toga biva izložen različitim stresnim situacijama. U daljnjem tekstu bit će riječi o menagerskom stresu i  njegovim izvorima. Poseban naglasak bit će na međunarodnom istraživanju koje je donijelo zanimljive rezultate.  

Managerski je posao nesummjivo jedan od najstresnijih u suvremenim organizacijama. Neki do izvora stresa su: radna preopterećenost, razvoj karijere, konflikt uloga, pritisak, nesigurnost, strah, negativna konkurencija. Posebno su stresne suvremene promjene i velika turbulentnost u vanjskoj okolini, povećavanje neizvjesnosti, konkurencije i gubljenje čvrstih uporišta za managerske odluke.

Važan je izvor managerskog stresa u činjenici da su manageri često radoličari, odnosno da managerski posao po svojoj prirodi traži radoholičare. Jedan managerski konzultant radoholičara opisuje na sljedeći način: „Radoholičar je uspješan direktor, odnosno manager koji radi 60 – 80 sati tjedno, penje se visoko u organizaciji i dobiva veliku plaću dok mu brak propada, zdravlje slabi, previše puši i pije i živi samo za svoj posao“.

Sva istraživanja managerskog posla i uspješnosti kao bitno obilježje managera ističu dugotrajan rad, veliku radnu energiju i opterećenost. Što se manageri penju više u organizacijskoj ljestvici, to se povećavaju i sati rada. Općenito se smatra da preveliko ulaganje u posao može biti preveliki izvor stresa i imati negativne zdravstvene posljedice.

Poseban izvor managerskog stresa je poslovna etika i etično ponašanje i problemi koji često nastaju zbog proturječja i nesuglasnosti između osobne etike i organizacijskih i poslovnih zahtjeva.

U jednom međukulturalnom istraživanju managerskog stresa u 10 zemalja, američki manageri koji su inače pokazivali dobre rezultate mentalnog zdravlja, odnosno psihičke stabilnosti, kao posrednog pokazatelja stresa, isticali su poseban pritisak vezan uz poslovnu etiku. Njih 30 % isticalo je stres koji proizlazi iz razlika između onog što oni osobno vjeruju da je dobro i pravično, odnosno etično, i onog što očekuje kompanija.  Inače, to istraživanje koje je ispitivalo depresiju, anksioznosti i psihosomatske probleme managera, odnosno njihovog mentalnog zdravlja, pokazuje zanimljive rezultate o djelovanju kulture društva na prirodu ključnih stresora i načina reagiranja. Jednako tako pokazuje da je slika koja obično postoji o japanskim managerima kao jako produktivnima, zadovoljnim i odanima, kriva. Istraživanje pokazuje da u terminima mentalnog zdravlja 32 % njih ima problema koji zahtjevaju psihijatrijski tretman. 34 % vrhovnih managera u Japanu, Egiptu i Brazilu indicira nezadovoljstvo kao glavni uzrok stresa. To je vjerojatno rezlutat dobre pripreme ta taj posao kao i selekcije pri izboru i napredovanju na te pozicije.

Jednako tako , suprotno očekivanjima, pokazuje se da američki manageri imaju manje stresa nego manageri u mnogim drugim zemljama. Općenito, manageri u SAD – u, Njemačkoj i Švedskoj, za koje bi se inače očekivala veća stresnost posla, pokazuju dobro ukupno mentalno zdravlje , odnosno psihičku stabilnost.